Pozivamo te da nam se pridružiš u svakodnevnoj zajedničkoj molitvi,
kako bi rasli i osnažili se u ljubavi koju je Krist postavio među nas!
ZAJEDNO U MOLITVI
Tema tjedna: Jedno u Duhu
Crkva je savršen Božji plan za ovaj svijet. Ona je živo, aktivno zajedništvo ljudi koji su odlučili svoj život predati Kristu i koji Mu iz zahvalnosti žele zajedno služiti, vođeni Njegovim Duhom i Riječi. Kako smo mi samo ljudi i naše naravi se ponekad sukobljavaju, upadamo u razne zamke. Zamke koje neprijatelj stvara koristeći ponekad našu slabost i neznanje, a iznad svega nepouzdanje u Boga i Njegovu brigu i plan za svoje ljude. Zamke koje stvaraju rane na našim srcima i našem duhu, oštećujući naše odnose. Uz Božju milost, možemo se iz tih zamki izvući i doživjeti iscjeljenje među nama, kako bi On učinio svoje djelo u našim srcima i odnosima. Bez obzira na nas, naše grijehe i promašaje, On nas ipak želi obnoviti, nadahnuti i koristiti kako bismo bili svjedočanstvo Njegove ljubavi. Bog poziva i šalje Crkvu da živi skladan suživot, da bude jednodušna i revna, kako bi mogla širiti miris Njegove spoznaje po svoj zemlji. Ako želimo ostati jedno, svatko od nas mora prvenstveno ostati u Njemu. Tako mu dajemo autoritet da nas mijenja i podatni smo u Njegovim rukama da slika svoju sliku Crkve, na svoj tajanstven i čudesan način.
1. DAN
Božji plan
Kontinuitet bliskog osobnog odnosa između svakog od nas i Boga, autoritet Njegove Riječi u našem životu i svakodnevno vodstvo Njegovog Duha garancija su za zdravu Crkvu. Svatko od nas spašen je po Njegovoj milosti, promijenjen na Njegovu sliku, pun nade Njegovog obećanja, vođen ljubavlju koju je postavio među nas. Bog kroz svaku osobu želi svijetu prikazati Kristov primjer i plan spasenja, a jedino što mi možemo učiniti je držati se čvrsto blizu Njega, učeći tako po Njegovom primjeru kako živjeti, moliti, slaviti Boga i voljeti sve ljude. Bog želi kroz Crkvu biti vidljiv svima na svjedočanstvo promjene koju je učinio u svakome od nas, i na svjedočanstvo Njegove ljubavi koja bi morala prožimati naše odnose. No, posustaje li u tome čak i jedan od nas, svi osjećamo bol, teret i posljedice njegovih poteškoća ili grijeha. Mi smo duhovna obitelj i u zajednici ne postoji ni jedna pasivna, indiferentna osoba. Svatko od nas ostavlja trag, i čini velik utjecaj na život zajednice. Božje poslanje za Crkvu je da bude stup i tvrđava Istine, da očuva Božju Riječ i duhovnu čistoću, jer ona je hram Svetog Duha. Na ovaj način možemo zaštiti svoju postojanost u ljubavi i rast u Božjoj Riječi. Ako je Krist prisutan u našem životu i dopuštamo da Njegova Riječ i Duh djeluju u srcu svakog od nas, bit će vidljiv i drugima kroz brigu i ljubav koju mi imamo jedni za druge. Prošli smo tjedan razmišljali o duhovnoj borbi svakoga od nas, pa tako i o duhovnoj borbi Crkve. Kako se borimo protiv neprijateljevih spletkarenja u našim odnosima? Nekad se dešava da promašimo metu koju Božji Duh cilja među nama i dopustimo našoj tjelesnosti da ispliva. Našem „ja“. Našim pravima, stavovima, mišljenjima, interesima, željama... Jesmo li svjesni da, ako dopustimo svom starom čovjeku da upravlja našim životom, u Crkvi stvaramo razdore, svađe i netrpeljivosti? Unatoč svemu ovome, budimo ljudi nade, ljudi koji nose svjedočanstvo Božje ljubavi i istine, naoružani Njegovom bojnom opremom koja nas jača u jedinstvenoj borbi protiv neprijatelja. Božje je obećanje da ni vrata pakla neće nadjačati Crkvu.
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE:
Kako me Crkva prihvatila i kako sam se osjećao prvi put u zajedništvu svetih?
Kako sam prepoznao Krista u ljudima koji su imali blizak odnos s Njim?
Koja sve čuda je Bog učinio u našoj Crkvi i dokazao nam svoju vjernost i brigu za nas?
Kojim aktivnostima naša Crkva slavi Boga i kako ja sudjelujem u tim aktivnostima?
Koji je centar i svrha našeg okupljanja?
Koja svjedočanstva braće i sestara su me dirnula i ohrabrila?
Na koji način su mi u životu važni odnosi s braćom i sestrama?
Kako osjećam Božju ljubav među nama?
Kako dijelim ljubav koju je meni Bog dao s drugima?
Kako se Bog proslavlja u našim odnosima?
Što mi nedostaje da rastem u vjeri i ljubavi?
Kako ja mogu ohrabriti druge i pomoći im da rastu u vjeri i ljubavi?
STIHOVI ZA RAZMIŠLJANJE: Ef 2,19, 1Petr 2,9, Dj 2,42, Mt 18,17, Dj 15,14, 1Kor 1,2, 1Kor 10,32, 1Petr2,4-10, Mt 16,18, Dj 20,28, ef 2,21-22, 1Kor 12,13, 1Tim 3,15
ZAJEDNIČKA MOLITVA: Zahvaljujmo Bogu za Njegov jedinstven plan spasenja za ovaj svijet. Zahvaljujmo Mu za oproštenje grijeha i promjenu koju je učinio u svakom od nas svojom ljubavi. Zahvaljujmo Mu za ohrabrenje koje imamo u našoj duhovnoj obitelji. Molimo Ga da nas zagrli kao zajednicu, pročisti i posveti u svom planu za nas i poveže svojom ljubavi. Predajmo Mu se u ruke, da nas može koristiti po svojoj volji. Molimo Ga za snagu da odbacimo vlastite ideje i želje, već da On usadi u naše misli i srca svoju svrhu za nas. Budimo otvoreni prema tome da nam se Bog objavljuje kroz svoju Riječ, da nas uči i vodi po svom Duhu.
2. DAN
Razmirice
Naši međusobni odnosi u kojima Sveti Duh nije autoritet, nažalost padaju pod utjecaj onoga što ne spada u Božje Kraljevstvo. To su djela tijela, sebičnost, idolopoklonstvo, vlastiti interesi... To je sve ono što umrtvljuje nadu i radost spasenja koju Crkva ima u Kristu i stvara razdor u njoj. Suprotno tome, Sveti Duh nam daje zajedničku misao kad Bog želi činiti svoje djelo među nama. On nas potiče da jedni drugima budemo na ohrabrenje rasta u Kristu i širenja Njegove ljubavi, a ne kamen spoticanja. On želi u nama činiti novo, posvećeno, pomazano. On želi činiti čuda, a mi ponekad gasimo Svetog Duha, dozvoljavajući da naša stara narav preuzme kontrolu nad nama i povrijedi ljude oko nas. Činimo i govorimo ono čega je srce prepuno, a ako ono nije puno Božje istine i Duha, isplivat će vrijeđanja, glasine, dvosmislene šale, svađe i razdori među vjernicima. A nas Bog poziva da otkrivamo ova djela tame, umjesto da sudjelujemo u njima. Nemojmo suditi drugima samo zato što griješe na drugačiji način nego mi, jer korijen je svakog grijeha isti - oholost i ponos prema Bogu i drugima. Bog nam zapovijeda da odbacimo sve ovo i svučemo staru narav sa sebe, svaki dan, i u zamjenu za to daje nam svjetlu budućnost u Kristu. Neka naša iskrena želja bude da nas Bog promjeni i potakne u nama duhovni rast. On nam daje nadu i primjer u Kristovoj zapovijedi da činimo drugima onako kako želimo da oni čine nama. On je oprostio i zaboravio naše grijehe, stoga neka oni ostanu u prošlosti. Svucimo sa sebe teret svega što je iza nas, oprostimo jedni drugima i dozvolimo Bogu da čini čuda među nama.
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE:
Kada sam i kako gasio Svetog Duha svojim željama i idejama?
Postoji li u mom životu grijeh koji izravno utječe na duhovno stanje zajednice?
Kako se stanje mog odnosa s Bogom reflektira na moj odnos sa ljudima oko mene?
Sudim li tuđe grijehe samo zato jer su drugačiji od mojih grijeha?
Tišti li me neki grijeh iz prošlosti? Potiče li me Sveti Duh da mu dozvolim da razriješi tu situaciju?
Nosim li teret starih svađa, ogovaranja, loših odnosa, ružnih riječi?
Kako ja želim da se drugi ophode sa mnom? Je li ta moja perspektiva u skladu s Božjom Istinom?
Jesam li ja nekom, ili obratno, kamen spoticanja u službi koju nam je Bog dao na srce? Ako da, zašto?
Sudjelujem li u glasinama, dvosmislenim šalama i svađama, umjesto da ih raskrivam u svjetlu Božje Riječi?
STIHOVI ZA RAZMIŠLJANJE: Izr 22,24-25, Izr 27,17, Izr 16.28, Mt 7,12, Ef 4,14, Mt 5,44,
ZAJEDNIČKA MOLITVA: Zahvaljujmo Bogu za Njegovu Riječ i njenu istinitost, vječnost i mudrost. Molimo neka ona bude autoritet u našem životu. Molimo za vodstvo Svetog Duha u našim odnosima, neka razotkriva djela tame i spriječi nas u sudjelovanju u svemu onome što nije na izgradnju Crkve. Molimo Boga da postavi svoju stražu na naša usta i da nam da blagosti i razumijevanja za druge. Neka Bog iscijeli sve loše odnose i ranjene ljude. Molimo Ga da On i Njegova Riječ budu polazna točka i centar svih naših odnosa. Neka nas On nauči kako da svojim odnosima slavimo Njega i budemo na valjano svjedočanstvo svima.
3. DAN
Ugašena ljubav
Ugašena ljubav među vjernicima rezultat je ugašene vjere u Boga da ima savršeni plan za svakog od nas, i nas kao zajednicu. Kad ne vjerujemo Bogu nad našim životom, naš odnos s Njim olabavi i zaboravimo poštivati i njegovati Njegovu Riječ, zaboravimo dozvoliti Svetom Duhu da nas obuzme i vodi. Tako gasimo djelovanje Duha svojom tjelesnošću i bližimo se opasnosti da zaboravimo svoju prvotnu ljubav prema Kristu, ushit i oduševljenje nad Njim i Njegovom Riječi. Budimo svjesni toga i nemojmo dozvoliti da popucaju spone po kojima Bog želi činiti čuda među nama. Nemojmo biti kao vrt bez vode, hladni u odnosima i lijeni u radu za Boga. Čuvajmo se oprezno od prijateljstava na bazi tjelesnih požuda, umjesto na bazi djelovanja Svetog Duha u svrhu međusobne izgradnje. Kao što kamen gladi kamen, tako i mi ljudi moramo živjeti zajedno kako bismo omekšali srce jedan drugom. Bog čak i naše propuste i prokletstva pretvara u blagoslove, učeći nas o strpljivosti, ljubavi i blagosti, čak i onda kad mi uprskamo. Pazimo da nam srce ne otvrdne na potrebe drugih ljudi, kako nam uho ne bi oglušilo na Božji glas. Krist nas upozorava da će ljubav među ljudima hladiti, slabjeti, ponekad se i ugasiti. Želimo li biti ti ljudi? Nemojmo uskraćivati ljubav jedan drugome, jer ona je savršena, sveta sila koja uzdiže Božje ljude iznad njihovih nedostataka i propusta. Ona pokriva mnoštvo naših grijeha.
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE:
Kako je moj grijeh utjecao na moj odnos s braćom i sestrama?
Jesam li dopustio da moja tjelesnost ispliva i olabavi ljubav u odnosu s nekim?
Na čemu se temelje moja prijateljstva i odnosi u Crkvi?
Imam li s nekim u Crkvi hladan odnos i kako je došlo do toga?
Dopuštam li da tuđi grijeh ili stanje utječe na moj odnos s Bogom, moje raspoloženje i razmišljanje?
Kratim li nekome svoju ljubaznost i ljubav?
Kako mogu učiti od Krista kako se odnositi prema drugim ljudima?
STIHOVI ZA RAZMIŠLJANJE: Otk 2,4-5, 1Kor 15,33, Prop 4,10, Job 6,14, Lk 21,34, 1Iv 4,8, Otk 3,16, Iv 13,35
ZAJEDNO U MOLITVI: Zahvaljujmo za Njegovu savršenu ljubav i brigu. Zahvaljujmo Mu da po Kristovoj žrtvi imamo priliku da nas On promijeni, da usadi svoju ljubav i brigu u naša srca, kako bi mogla vladati našim životima i odnosima, Njemu na slavu i mnogima na svjedočanstvo. Molimo da ne budemo ti ljudi, čija će ljubav slabjeti. Molimo da Bog učini u nama da se žarko ljubimo, da nosimo jedan drugoga u molitvi, pomažemo si i pazimo jedni na druge. Molimo da On iscijeli loše odnose i skine njihov teret s leđa svih vjernika. Molimo za oslobođenje među nama, za otvorenost i iskrenost. Molimo da Božja Riječ i Božji Duh budu naš centar i da nam oni budu vodstvo za zajednički život.
4. DAN
Poniznost
Kao kontrast oholosti i ponosu koji rezultiraju lošim odnosima, uzmimo za primjer poniznost koja podnosi, prihvaća i tolerira druge. Kad imamo ponizan stav pred Bogom, u stanju smo smatrati druge većim od sebe, kako nas Krist uči. Kako je ohrabrujuće i osvježavajuće kad jedan drugoga podržavamo, i poštujemo među nama one koji se trude živjeti i raditi za Božje ime! Zbilja je teško ne brinuti se o samom sebi, našem ugledu i ne razmišljati kako ispadamo u tuđim očima. No, evo perspektive koja sve mijenja. Razmišljati na taj način zapravo je sebično. Kad skrivamo od drugih svoje slabosti i nedostatke, ne dajemo Bogu priliku da se kroz njih proslavi, na svjedočanstvo nama samima i svima koji nas okružuju. Ako ulažemo previše vremena pazeći kakvi smo prema van i kakvi smo u tuđim očima, razmislimo je li nam se važnije svidjeti i ugoditi ljudima ili Bogu. Kako se Bog proslavlja kroz naše slabosti na način na koji On planira i želi, tako i u ruševinama Crkve može ispuniti prazan prostor svojim Duhom i svojom ljubavi. Ako smo iskreni i transparentni jedni pred drugima, iskristalizirat će se mjesto kojeg je Bog pripremio svakome od nas. On želi da stavimo po strani naše vlastite interese i želje, te se počnemo zanimati za zajedničke interese Crkve, služeći jedan drugome u poniznosti, kao što nam je Krist pokazao svojim primjerom. Ako je naš Gospodin bio ponizan, tko smo mi da budemo oholi i ne praštamo jedni drugima, te uskraćujemo ljubav jedni drugima?
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE:
Smatram li druge većim od sebe?
Jesam li ohol i licemjeran u odnosima s drugima?
Skrivam li pred drugima svoje slabosti i nedostatke?
Kako iskazujem poštovanje onima koji se trude u svojoj službi?
Obeshrabrujem li nekoga u onome što mu je Bog dao činiti u Crkvi i jesam li na taj način kamen spoticanja toj osobi?
Koje su moje želje za Crkvu i jesu li one u skladu s Božjom Riječi?
Vjerujem li u Božji savršeni plan za moje mjesto u Crkvi?
Posrćem li u svom odnosu s Bogom i kako to utječe na moj stav prema mom poslanju?
Za koje grijehe i propuste se moram pokajati pred Bogom i pred drugima?
STIHOVI ZA RAZMIŠLJANJE: 1Sol 5,12, Iv 4,10, Lk 14,11, Mih 6,8, Izr 11,2, Ps 25,9, Ps 149,4, Rim 12,3, 2Kor 12,9-10, Fil 2,3-8, Mt 23,10-12, Jk 4,14-16, 1Petr 4,8-10
ZAJEDNO U MOLITVI: Molimo Boga za oprost naše oholosti i sebičnosti. Zahvaljujmo Mu što u Kristu imamo priliku biti nove, promijenjene osobe. Molimo Boga za oprost što smo Ga svojim grijesima ražalostili i ranili braću i sestre. Zahvaljujmo za ljude među nama koji se trude i žele živjeti Bogu na slavu. Molimo za Božji Duh i mudrost kako ne bismo obeshrabrili nekoga ili bili kamen spoticanja toj osobi. Zahvaljujmo Mu što On ima savršen plan za našu zajednicu, i što ima posebno mjesto za svakoga od nas u tom planu. Molimo za ponizno i čisto srce pred Njim i pred Crkvom kako bismo mogli ispuniti ono što Bog ima za nas na ovom mjestu.
5. DAN
Pokajanje i opraštanje
Pokajanje i poniznost temelj su zdravih odnosa i pokretač sile iscjeljenja u Crkvi. Crkva može rasti jedino ako uvijek iznova uči opraštati po Kristovom primjeru, onako kako je On nama oprostio naše grijehe. Bog želi blagosloviti naše pokajanje i želju da Mu se približimo, da Mu zahvaljujemo i da slavimo Njegovo ime. On nam je ostavio svog Duha, branitelja i voditelja u tome da ispuni svoju volju među nama. Bog se raduje kada opraštamo jedni drugima i obnavlja među nama zajedništvo svetih. Postoji li nešto što još uvijek ne možemo oprostiti nekom bližnjem? Kroz oprost naših grijeha On nas prisjeća na to da nas je Krist otkupio i očistio, dajući nam tako novu radost, novu nadu i novo oduševljenje. Tako obnovljeni i mi imamo snagu poniziti se pred drugima, tražeći i dajući oprost, vraćajući se na Njegovu Riječ koja mora biti centar naših odnosa i djelovanja. Ona ima snagu osloboditi nas od ropstva grijehu, i samim time slomiti utjecaj koji ti naši grijesi imaju na naš odnos s Bogom i na Crkvu. Neka naša želja bude da tako očišćeni i i sveti možemo zajedno hodati u ljubavi i rasti u Božjoj viziji za nas, i neka ta želja obuzme cijelu zajednicu, da Bog može među nama činiti nova čuda svaki dan.
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE: Jesam li svjestan da bez pokajanja nema iscjeljenja?
Slijedim li Kristov primjer i opraštam li drugima na povredama koje su mi nanjeli?
Postoji li nešto što još uvijek ne mogu oprostiti i zaboraviti?
Kakav je osjećaj nositi teret neoproštenog grijeha i biti u lošem odnosu s bratom ili sestrom?
Kada sam i kako osjetio da me Bog zbog pokajanja blagoslovio i dao mi da rastem?
Kakav je osjećaj primiti oslobođenje od ropstva nekom grijehu?
Jesam li spreman dozvoliti Duhu da djeluje u našim odnosima i da ih iscijeli?
Želim li da naši odnosi imaju zajedničku svrhu u Kristu?
STIHOVI ZA RAZMIŠLJANJE: Izr 17,9, Mt 18,21-22, Otk 2,4-5, Ef 5,1-33, Mt 7,12, Rim 8,1, Kol 3,12-14,, Ef 4,32, 1Iv 1,9,
ZAJEDNO U MOLITVI: Zahvaljujmo Bogu što po Kristu imamo oprost svih naših grijeha i što nas Njegova Riječ oslobađa od ropstva grijehu. Zahvaljujmo što prokletstva pretvara u blagoslove i čini čuda o kojima mi ne možemo ni sanjati. Molimo za ponizno i čisto srce pred Njim i drugima i za obnovu našeg uma. Molimo da nam Njegov Duh u svjetlu Svetog Pisma razotkriva grijehe među nama i razloge loših odnosa. Molimo da nam uz to daje i izlaz iz kušnje, i da nas nauči opraštati. Molimo Ga za novu nadu i snagu među nama, da budemo spremni za nove blagoslove koje nam On sprema. Molimo da Njegov Duh snažno djeluje među nama, Njemu na slavu i mnogim ljudima koje volimo na spasenje.
6. DAN
Zajedništvo
Intimnost Crkve može rasti kroz zajedničku molitvu, slavljenje, uzimanje večere Gospodnje i dijeljenje svjedočanstava o Božjim djelima u našim životima. Ta intima i prepoznavanje djelovanja Svetog Duha u životima braće i sestara rezultira boljom komunikacijom u našem zajedničkom životu. Krist nas uči kako da nosimo jedan drugoga i čuvamo si leđa kroz sve životne nedaće, a jednako tako i da se zajedno radujemo i slavimo Boga kroz sve životne radosti i predivna djela koja čini u našim životima. Tako možemo hrabriti jedni druge i međusobno si biti poticaj na rast u vjeri. Ovaj topli, obiteljski odnos snažno je svjedočanstvo za one koji još ne poznaju Boga i takvu ljubav. Život Crkve mora biti protkan svjedočanstvima čuda koje je Krist ispunio u životu svakoga od nas. To je divno djelo Svetog Duha, da nas poveže i učvrsti u Bogu. Sve se poklapa kad su zajedno oni koji su istinski odlučili život predati Bogu u ruke i žele vodstvo Duha u svakodnevnom životu. Crkva je živo tijelo, i kada jedan ud pati ostali osjećaju njegovu bol i patnju. A Kristovim primjerom možemo si međusobno olakšati i iskazati si ljubav tako da se nosimo u molitvi i podijelimo svoje boli, baš kao što je Krist podijelio naše boli.
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE:
Kakvi su naši međusobni odnosi i kakvo svjedočanstvo nose drugim ljudima?
Kako možemo poboljšati našu komunikaciju?
Odvajamo li vrijeme za zajedničku molitvu?
Kako dijelimo jedni s drugima život koji nam je Bog podario?
Govorim li drugima o djelima Božje providnosti i brige u mom životu?
Kako osjećam da nas je Bog povezao i da izvršava svoj savršeni plan među nama?
Kako se osjećam kad mi netko bližnji pati i na koji način slijedim Kristov primjer da budem uz tu osobu?
Kako se osjećam kad je netko bližnji u grijehu i pokušavam li svojim snagama to ispraviti? Kakvu podršku mu pružam i je li ona po Kristovom primjeru?
STIHOVI ZA RAZMIŠLJANJE: Ps 133,1, Rim 12,10, Iv 15,12-15, Ef 2,19, Rim 12,16, Kol 3,2, Ef 4,2, 1Sol 5,11
ZAJEDNO U MOLITVI: Zahvaljujmo Bogu na duhovnoj obitelji u koju nas je postavio, i što ima savršen plan za tu obitelj. Molimo za iscjeljenje odnosa u svjetlu Božje Riječi i vodstvu Njegova Duha. Zahvaljujmo za silna čuda koja je učinio u nama i među nama, za svaki dobar dar za ovu Crkvu koji je došao iz Njegove ruke. Zahvaljujmo mu za kušnje kroz koje zajedno prolazimo, jer to je prilika da rastemo u vjeri i ljubavi i primimo vrijedne lekcije od Boga. Molimo za povezanost u Duhu, molitvi i slavljenju. Molimo da nas Krist zagrli i poveže svojom ljubavi i brigom, kako bismo živjeli u zajedništvu i ohrabrivali jedni druge. Molimo da kroz to zajedništvo možemo biti na slavu Bogu i na svjedočanstvo ljudima oko nas.
7. DAN
Poslanje
Iako je važno usredotočiti se na naše međusobne odnose i službu u Crkvi, Crkva ne bi sama sebi trebala biti svrhom. Ona od Krista ima sveto i dragocjeno poslanje da učini sve ljude Njegovim učenicima. Kako bismo to ispunili, prvo mi moramo biti stvarni učenici koji uče od Krista, poznaju i čuvaju Njegovu Riječ i primjenjuju je u svom životu. Biti vjernik nije isto što i biti učenik. Učeništvo je život ispunjen u Kristu, a ne izvanjski i prazni dokazi vjere. Tako svatko od nas svojim životom ostavlja trag na ljude koji ga okružuju, i živeći po vjeri obavlja osobnu evangelizaciju među svojim prijateljima i obitelji, suradnika i svih onih koje susreće. To je ispunjenje Kristovih riječi da smo mi sol i svjetlo ovoj zemlji, mi smo ti koji smo poslani svojim životima širiti miris Njegove spoznaje kako bi ga drugi upoznali, prihvatili i dali Mu autoritet u svom životu. Kako raste ljubav svakoga od nas prema Bogu, raste i naša međusobna ljubav, a tako ima snagu i biti vidljiva i zahvatiti one koji takvu ljubav još nemaju prisutnu u svom životu. Krist na ovaj način obavlja svoju svrhu na svijetu i zato je tako važno za nas da imamo dobar odnos s Njim i braćom i sestrama. Koliko smo predani toj svrsi, jesmo li spremni položiti svoje staro „ja“ i svoje živote za tu svrhu? Jer naše odredište nije na ovom svijetu, i tko će graditi za ovozemaljsko kraljevstvo, uzalud će graditi. Unatoč svim poteškoćama koje Crkva ima u svom poslanju, Krist nam je ostavio obećanje da će biti s nama, dati nam svoj mir, te da ni vrata pakla neće nadjačati Njegovu Crkvu. Branimo zato u Njegovoj sili Crkvu od lažnih učitelja, loših utjecaja, čuvajmo sebe i druge od grijeha, čuvajmo u svojim srcima Božja obećanja i planove za Crkvu i radujmo se zajedno zbog vječnog života u Njemu.
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE:
Koji su prioriteti u mom životu?
Koncentriram li se više na zemaljsko (svoje) kraljevstvo ili na Božji plan za nas?
Jesam li Kristov učenik i kakve plodove to daje u mom životu?
Koliko sam predan Božjoj svrsi da kroz nas spasi još mnogo ljudi?
Kakav trag želim ostaviti u životima ljudi koji me okružuju?
Kako branimo Crkvu od loših utjecaja? Zašto nam je to bitno?
Na koji način čuvam i pazim na one koji su mi bliski?
STIHOVI ZA RAZMIŠLJANJE: Mt 16,18, Dj 20,28, Prop 4,10, Rim 12,1-21, 1Petr 2,5, 2Tim 4,5, 1Petr 2,9, Ef 5,32
ZAJEDNO U MOLITVI: Zahvaljujmo Bogu za Njegov savršen plan među nama i dozvolimo Mu da nas mijenja na izgradnju tog plana. Molimo da naša srca budu čista pred Njim, a naši životi predani Njemu na slavu. Molimo da nam Bog da svoje mudrosti, da poznajemo i vršimo Njegovu Riječ kako bismo bili Njegovi učenici. Molimo da nas očuva i ojača u sebi kako bismo bili spremni nositi valjano i dobro svjedočanstvo za Njega. Molimo za ljude kojima smo okruženi, koji još ne poznaju i nisu prihvatili Krista, da ih Sveti Duh opresvjedoči o Božjoj ljubavi. Molimo da Bog ispuni svoju svrhu među nama i slavimo Ga zbog silnih čuda koja je do sad činio, i koja će još činiti među nama.